MALINE

Maline su ljudi jeli već u dobu paleolitika i od tada su stalno prisutne na jelovnicima. Prvi zapisi o uzgoju toga voća potječu iz 5. stoljeća, iz vremena rimskog cara Paladija.

U Sjevernu Ameriku donijeli su je europski doseljenici koji su je zatim križali s tamošnjom crnom sortom.

Vakuumski sušene maline zadržavaju okus i strukturu pa se zbog toga mogu upotrebljavati jednako kao i svježe – u mješavinama za doručak, umiješane u jogurt, u pecivima, palačinkama, muffinima i slično. Odlične su i kao samostalna grickalica, mogu se kombinirati i s drugim suhim voćem, služe za pripremu nepečenih torti itd.

Okus maline odlično se slaže s kokosom, datuljama, bademima, limunom i, naravno, čokoladom, a mogu se upotrebljavati i u pripremi jela od piletine.

Potječe s područja umjerenog podneblja Europe i Sjeverne Azije. Diljem svijeta danas možemo naći oko 200 različitih sorti koje mogu biti od zlatnožute do tamnoljubičaste boje. Najsvjetlije su ujedno i najslađe.

Najviše se uzgajaju u Rusiji, Poljskoj i SAD-u.

Listovi se već stoljećima upotrebljavaju u narodnoj medicini za pripremu oparaka i čajeva.

Po grčkoj mitologiji maline su nekada bile bijele, dok ih nimfa Ida nije željela ubrati za Zeusa koji je bio još beba i neutješno je plakao. Dok je brala, ubola se i njezina ih je krv obojila u crveno.

Jedno od rijetkih vrsta voća koje nakon branja prestaje sazrijevati.

Listovi se već stoljećima upotrebljavaju u narodnoj medicini za pripremu oparaka i čajeva.

Po grčkoj mitologiji maline su nekada bile bijele, dok ih nimfa Ida nije željela ubrati za Zeusa koji je bio još beba i neutješno je plakao. Dok je brala, ubola se i njezina ih je krv obojila u crveno.

Jedno od rijetkih vrsta voća koje nakon branja prestaje sazrijevati.