BRUSNICE

Potječu iz Sjeverne Amerike i subpolarnih područja Euroazije. Indijanci su ih upotrebljavali u prehrani, medicini i kao prirodno bojilo.

Suhe brusnice pogodne su kao samostalna grickalica, a prije jela mogu se namočiti.

Dodaju se žitaricama za doručak, mliječnim proizvodima, pecivima, palačinkama ili namazima. Njima se mogu obogatiti salate ili meso divljači.

Često se upotrebljavaju u različitim mješavinama orašastih plodova i suhog voća, a mogu zamijeniti grožđice ili drugo suho voće.

Najveći proizvođači brusnica su SAD, Kanada i Bjelorusija, a posljednjih godina proizvodnja najbrže raste u Čileu.

Patuljasti grmovi brusnice spadaju u male borovnice i mogu se razrasti do dva metra u širinu, a u visinu mogu narasti samo od 20 do 40 centimetara. Plodovi su beru krajem ljeta i u jesen.

Brusnice se suše na sličan način kao grožđe ili grožđice. Radi se o djelomičnoj dehidraciji svježih plodova (istiskivanjem sokova ili sušenjem na suncu i u sjeni) kojima se zatim dodaju šećer i manje količine biljnog ulja (za sprječavanje lijepljenja bobica).

Biljka je otporna na jako niske temperature – i do -40 °C.

U zemljama engleskog govornog područja popularan je umak od brusnica koji Britanci poslužuju za božićnu večeru, a Amerikanci na Dan zahvalnosti.

Samo 5 % brusnica na tržištu je svježe, ostale se suše, prerađuju u sok, umake, kompote i slično. Upotrebljavaju se i za bojanje tkanina.

Brusnice se suše na sličan način kao grožđe ili grožđice. Radi se o djelomičnoj dehidraciji svježih plodova (istiskivanjem sokova ili sušenjem na suncu i u sjeni) kojima se zatim dodaju šećer i manje količine biljnog ulja (za sprječavanje lijepljenja bobica).

Biljka je otporna na jako niske temperature – i do -40 °C.

U zemljama engleskog govornog područja popularan je umak od brusnica koji Britanci poslužuju za božićnu večeru, a Amerikanci na Dan zahvalnosti.

Samo 5 % brusnica na tržištu je svježe, ostale se suše, prerađuju u sok, umake, kompote i slično. Upotrebljavaju se i za bojanje tkanina.