SLANUTAK

Potječe iz sjevernog područja Plodnog polumjeseca, a prvi nalazi koji svjedoče o uporabi slanutka potječu iz neolitika.

U starom Rimu i Grčkoj upotrebljavao se u narodnoj medicini, a u 18. stoljeću se iz prepečenih zrnaca počeo kuhati nadomjestak za kavu koji se ponegdje pije još i danas.

Slanutak je široko upotrebljiv za pripremu različitih jela. Odlično se slaže s raznim vrstama povrća, a može se upotrebljavati u varivima, kao prilog, u hladnim ili topim salatama ili se može upotrijebiti za pripremu namaza (svi poznajemo humus, namaz od slanutka, češnjaka i paste sezama).

Brašno slanutka može biti zamjena za žitna brašna, a možemo ga upotrebljavati u pečenju ili za zgušnjavanje jela.

Slično kao leća, pasirani slanutak ima kremastu strukturu, zbog toga se od njega mogu pripremiti polpete ili pak falafel (okruglice od slanutka).

Neizostavan je sastojak jela sjevernoafričke i indijske kuhinje. Može se kuhati, pržiti, peći.

Najviše slanutka uzgaja se u Indiji, Australiji, Pakistanu i Turskoj.

Biljka naraste do visine od 50 centimetara i ima male listove u obliku pera. Cvjetovi su bijeli s plavim, ljubičastim ili ružičastim žilicama. U svakoj mahuni budu po dva ili tri zrna slanutka.

Slanutak su u antičkim vremenima zbog navodnog pozitivnog utjecaja na plodnost povezivali s božicom Venerom.

U nekim jezicima u uporabi je izraz „garbanzo grah“ koji se razvio iz starih baskijskih riječi „gaeau“ (sjemenka) i „antzu“ (suho).

Slanutak su u antičkim vremenima zbog navodnog pozitivnog utjecaja na plodnost povezivali s božicom Venerom.

U nekim jezicima u uporabi je izraz „garbanzo grah“ koji se razvio iz starih baskijskih riječi „gaeau“ (sjemenka) i „antzu“ (suho).