
PISTACIJA
Potječu iz srednje Azije i Bliskog istoka, a u Europu ih je donio rimski car Vitelije.
Priča se da ih ljudi jedu još od paleolitika.
Kremaste su teksture i slatkastog okusa sa zemljanim tonovima, zbog čega su posebno popularni u slastičarstvu. Najpopularniji su svakako sladoled i baklava.
Odlično se slažu i s ljutim i slanim jelima. Slažu se primjerice bosiljak, ružmarin, lavanda, peršin, šparoge, endivija, artičoke, cikla, rikula, kozji sir, mascarpone i parmezan.
Koriste se u jelima od mesa – posebno peradi i ribe (losos), ima ih i u mortadeli.
Najviše pistacija uzgaja se u Iranu, SAD-u i Turskoj.
Drvo pistacija naraste do 10 metara u visinu i uspijeva uglavnom u sušnijim područjima sa slanim tlom. Prosječan grm daje 50 kilograma plodova svake dvije godine.
Botanički, srodnici su mu indijski orah i mango.
Svjetski dan pistacija obilježava se 26. veljače.
U Iranu ih zovu orasi koji se smiju, u Kini ih zovu sretni orasi, a poznat nam je i naziv zeleni bademi.
Svjetski dan pistacija obilježava se 26. veljače.
U Iranu ih zovu orasi koji se smiju, u Kini ih zovu sretni orasi, a poznat nam je i naziv zeleni bademi.