
PEKANI
Pekane su prvi počeli koristiti američki domoroci prije razvoja poljoprivrede. U Europu su ih u 16. stoljeću donijeli španjolski osvajači, koji su ih susreli na području današnjeg Meksika i Teksasa te ih proširili u Aziju i Afriku.
Prvi botanički zapisi o stablu pekan napravljeni su krajem 18. stoljeća.
Pekani se može koristiti za pečenje raznih slastica, pita i svježih slastica. Njima se mogu zamijeniti obični orasi i tako jelo dobiti još bogatiju i kremastiju teksturu.
Poslužuju se uz svinjetinu, piletinu i sir ili bundevu. Izvrsne su i za obogaćivanje salata i preljeva za salate.
Čak 75% svih pekan oraha u svijetu raste u SAD-u, zatim u Meksiku s 20%, a rastu iu Južnoafričkoj Republici, Australiji, Peruu i Izraelu. Zanimljivo je da su se počele uzgajati tek krajem 19. stoljeća.
Stabla američkog oraha narastu između 20 i 40 metara visine i imaju duguljasto promjenjivo lišće. Točnije, pekan orasi nisu orašasti plodovi, već sjemenke koštuničavog voća koje raste na ovom drveću.
Pekan službeno je stablo američke savezne države Teksas, a “prijestolnica pekana” je grad Albany u Georgiji.
Mnoge od 1000 sorti pecana nazvane su po indijanskim plemenima – Cheyenne, Mohawk, Sioux i Choctaw, na primjer.
Pekan službeno je stablo američke savezne države Teksas, a “prijestolnica pekana” je grad Albany u Georgiji.
Mnoge od 1000 sorti pecana nazvane su po indijanskim plemenima – Cheyenne, Mohawk, Sioux i Choctaw, na primjer.