
MAKADAMIJA
Potječe iz Australije, gdje su je u prehrani upotrebljavali već Aboridžini. Najprije ju je otkrio Europljanin Allan Cunningham, a 1857. godine ju je njemačko-australski botaničar Ferdinand von Mueller nazvao po svom prijatelju, kemičaru Johnu Macadamu. Neki je zovu i kvinslendski ili havajski oraščić.
Početkom 20. stoljeća počeli su je uzgajati i na Havajima, gdje se stablo najprije upotrebljavalo za zaštitu od vjetra na plantažama šećerne trske.
Ima sladak, bogat okus maslaca i kremastu teksturu, pa ga zbog toga rado upotrebljavamo u pripremi kolača. Lijepo se slaže s tropskim okusima, kavom i čokoladom.
Ako oraščiće popržimo ili prepečemo, oslobađa se ulje koje intenzivira okus.
Dodaju se i slanim jelima, prvenstveno salatama, prilozima od povrća, juhama i varivima, od mesnih do ribljih jela, peradi i svinjetini. Vrlo poseban okus ima meso panirano mljevenim oraščićima makadamije ili obogaćeno pireom od tih oraščića.
Ti oraščići, koje prekrivaju tvrda ljuska i zeleni omot, plod su istoimenog zimzelenog australskog stabla koje naraste do visine 15 metara i daje otprilike 60 kilograma plodova godišnje.
Uzgoj makadamije proširen je u Južnoj Africi, Australiji, na Novom Zelandu, u Kostariki i na Havajima te još nekim drugim zemljama.
Iz mesa se preša dragocjeno ulje koje se upotrebljava u prehrani, a češće u kozmetici jer lijepo hidratizira kožu, kosu i nokte.
Ljuska makadamije smatra se najtvrđom od svih orašastih plodova, zbog toga se mora zdrobiti silom koja je veća od 200 tona po kvadratnom metru.
Najveći je potrošač tih oraščića SAD (gotovo polovica svjetske proizvodnje).
Makadamija se ne bere sa stabala nego se pušta da potpuno sazrije i sama padne.
Iz mesa se preša dragocjeno ulje koje se upotrebljava u prehrani, a češće u kozmetici jer lijepo hidratizira kožu, kosu i nokte.
Ljuska makadamije smatra se najtvrđom od svih orašastih plodova, zbog toga se mora zdrobiti silom koja je veća od 200 tona po kvadratnom metru.
Najveći je potrošač tih oraščića SAD (gotovo polovica svjetske proizvodnje).
Makadamija se ne bere sa stabala nego se pušta da potpuno sazrije i sama padne.