KOKOS

Porijeklo kokosove palme još uvijek nije jasno i predmet je mnogih diskusija. Najpriznatija je teorija da potječe iz indo-pacifičkog područja, od kuda su ga zatim pomorci proširili diljem svijeta.

Na području Australije i Indije pronađeni su fosilni ostaci kokosa stari od 37 do 55 milijuna godina.

Najpoznatije delicije od kokosa zasigurno su biskvitne kocke prelivene čokoladom i uvaljane u kokos te domaći raffaello.

Kokosovo brašno može se upotrijebiti za pečenje bezglutenskih palačinki, zgušnjavanje peciva, a može se i umiješati u jogurt ili sladoled, posipati po slasticama itd.

U azijskoj kuhinji upotrebljava se zajedno s kokosovim uljem i mlijekom u curryjima, posebice ako je jedan od sastojaka i ananas.

Za intenzivniji okus kokosovo brašno prije uporabe možete prepeći.

Danas kokosove palme rastu gotovo u cjelokupnom području tropskog pojasa.

Najveći su uzgajivači kokosa Indonezija, Filipini i Indija.

Da bi palme mogle rasti i dati prave plodove, potrebna im je prosječna godišnja temperatura od 12 do 13 °C, koja u zimskim mjesecima ne smije biti niža od 4 °C. Godišnje mora pasti najmanje 1000 mm padalina, a potrebna im je i izravna sunčeva svjetlost. Zbog toga sjenovit položaj nije pogodan za sadnju.

Od cvatnje do konačnog klijanja kokosovog oraha može proći i do dvije i pol godine.

Naziv potječe iz španjolske odnosno portugalske riječi za lubanju („coco“) koja se upotrebljavala u 16. stoljeća, dakle „orah koji izgleda kao lubanja“.

Kokosov orah ne spada u orašate plodove nego u koštuničavo voće.

Voda iz kokosovog oraha u II. svjetskom ratu upotrebljavala se umjesto plazme prilikom transfuzije.

Naziv potječe iz španjolske odnosno portugalske riječi za lubanju („coco“) koja se upotrebljavala u 16. stoljeća, dakle „orah koji izgleda kao lubanja“.

Kokosov orah ne spada u orašate plodove nego u koštuničavo voće.

Voda iz kokosovog oraha u II. svjetskom ratu upotrebljavala se umjesto plazme prilikom transfuzije.