
KUPINE
Porijeklo kupine vrlo je teško odrediti, a smatra se da potječu iz sjevernih područja Europe, Azije i Amerike.
U narodnoj medicini i prehrani upotrebljavali su ih već stari Grci i Rimljani te američki starosjedioci.
Sirove suhe kupine mogu se jesti samostalno ili u kombinaciji s drugim suhim voćem i orašastim plodovima kao grickalice. Mogu se upotrebljavati za obogaćivanje pahuljica za doručak, voćno-povrtne napitke, prirodni sladoled, voćne salate i sirove slastice.
Namočene se mogu staviti na pizzu s ricottom i bosiljkom, kombinirati sa salatama s rikolom i čak sendvičem sa šunkom.
Pogodne su za pripremu umaka i priloga uz jela od govedine, lososa i piletine.
Rastu posvuda po svijetu, osim na Antarktici, a postoji više od 2000 sorti ovog voća. Najviše se uzgajaju u Meksiku.
Sazrijevaju od lipnja do kolovoza, a tada se i beru.
Botanički su srodnice malina, a glavna je razlika to što se maline prilikom branja odvajaju od stabljike, dok se kod kupina plod zadržava na peteljci ?
Kupinovo grmlje svojim je trnjem europska sela nekada čuvalo od životinja i drugih uljeza.
Sjevernoamerički Indijanci od grana tog grma izrađuju užad, a od plodova proizvode i indigo plavu boju.
Kupinovo grmlje svojim je trnjem europska sela nekada čuvalo od životinja i drugih uljeza.
Sjevernoamerički Indijanci od grana tog grma izrađuju užad, a od plodova proizvode i indigo plavu boju.