INDIJSKI ORAŠČIĆ
Zgodovina
Potječe iz Brazila.
U Europu i druge dijelove svijeta sredinom 16. stoljeća počeli su ih izvoziti Portugalci.
Uporaba
Neizostavni su u sirovoj i veganskoj kuhinji za pripremu slastica, krema, moussea i preljeva za salate, a zbog svoje kremaste i slatke teksture odlični su i kao samostalna grickalica. Posebno je popularan maslac od indijskih oraščića koji možemo pripremiti kod kuće, a inače se dodaju i mesu (posebno piletini). Možemo ih začiniti, prepeći i tako pripremiti nešto za grickanje tijekom gledanja televizije.
Pridelovanje
Uzgoj indijskih oraščića proširen je u Vijetnamu, Nigeriji, Indiji i Obali Bjelokosti.
Oraščići su plodovi zimzelenog drva akažua koje naraste do visine 14 metara i ima karakteristično kratko deblo nepravilnog oblika. Plodovi su slični jabuci i jestivi su, dok je sam indijski oraščić nekakav prirastak ploda i prije konzumiranja ga treba obraditi.
Zanimivost
Sirovi su indijski oraščići zeleni, a nalaze se u vrlo tvrdih ljusci koja se mora odstraniti prokuhavanjem jer sadrži otrovne tvari.
Srodnici su pistacija, manga i bršljana – potonji sadrži istu vrstu otrova „urušiol“ koji može uzrokovati snažne alergijske reakcije na koži.
Zanimivost
Sirovi su indijski oraščići zeleni, a nalaze se u vrlo tvrdih ljusci koja se mora odstraniti prokuhavanjem jer sadrži otrovne tvari.
Srodnici su pistacija, manga i bršljana – potonji sadrži istu vrstu otrova „urušiol“ koji može uzrokovati snažne alergijske reakcije na koži.