
DATULJE
Potječu s Bliskog istoka, odnosno iz doline rijeke Ind. Uzgajali su ih još stari Mezopotamci, Egipćani i drugi narodi s tog područja oko 5000 godina prije nove ere.
Ime su dobile po starogrčkoj riječi za prst – dáktulos.
Datulje možemo jesti samostalno, a u posljednje vrijeme omiljene su u pripremi sirovih slastica jer su odlično vezivno sredstvo.
Pasta od datulja može zamijeniti i karamelni umak ili šećer u tradicionalnim slasticama.
Možemo ih puniti svježim sirom i omotati u pršut ili slaninu te blago prepeći.
Na Bliskom istoku često se služe punjene bademima i posute kokosom umjesto keksa.
Danas najviše palmi datulje raste u Egiptu, Iranu i Saudijskoj Arabiji.
Palme rađaju tek četiri do osam godina nakon sadnje. Jedna palma godišnje daje od 70 do 170 kilograma plodova, ali ne dozrijevaju svi istovremeno pa se moraju obirati više puta u sezoni.
Postoji mnogo vrsta datulja koje se razlikuju s obzirom na sadržaj šećera, veličinu, vrijeme sazrijevanja i slično.
Palma datulje naziva se i „drvo života“, a nasadi palmi predstavljaju 3 % svjetskih poljoprivrednih površina te su nacionalni simbol Saudijske Arabije i Izraela.
U Omanu se povodom rođenja dječaka sadi palma datulje koja zatim raste s njim i prema narodnoj tradiciji štiti ga od nestašice hrane.
Od koštica se izrađuje sapun, pa čak i tuš za oči.
Palma datulje naziva se i „drvo života“, a nasadi palmi predstavljaju 3 % svjetskih poljoprivrednih površina te su nacionalni simbol Saudijske Arabije i Izraela.
U Omanu se povodom rođenja dječaka sadi palma datulje koja zatim raste s njim i prema narodnoj tradiciji štiti ga od nestašice hrane.
Od koštica se izrađuje sapun, pa čak i tuš za oči.